Moje ime je Suzana i slastičarstvo je moj život! Uf, znam da ovom rečenicom riskiram jako, jer sigurno nije prvi put da čitate i čujete kako je slastičarstvo, ili kuhanje nečiji život. Na sreću, mogu ja i drugačije :)…. Moje ima je Suzana i nakon završenog studija elektrotehnike odlučila sam slijediti i živjeti svoj san – biti slastičarka! Priznat će te, sada to zvuči intrigantnije, zar ne. Malo je onih koji su nakon završenog fakulteta elektrotehnike odlučile završiti i školovanje za slastičarku uvjereni da se isplati i da vrijedi u životu raditi samo ono što se istinski voli. Hm, možda sam i jedina takva!? Ali, kad je nešto san, slijedi ga!
Pastry chef je tvrtka koja se bavi svim djelatnostima vezenim uz slastičarstvo… I ona je zapravo moja slatka priča.
Nije ni moglo biti drugačije kad sam svoj prvi kolač ispekla sa šest godina. Ni slova nisam znala, sestra je čitala recept, a ja sam kolač zamijesila i ispekla.
Zaboravili smo dodati prašak za pecivo, biskvit je bio tvrd poput pogače, ali je zato ljubav za slastičarstvom bujala i nabujala poput dobrog tijesta. Nizale su se petice u školi, ali i kolači u kuhinji. Diploma elektrotehnike nije promijenila baš ništa, jer se snove može ostvariti samo uz puno truda i još malo više ljubavi.
Mousse od limuna aromatiziran medom od kadulje i na vrhu ušećereni list kadulje. A kao kruna slastice prava, istinska kruna; paška čipka koju vezem sama od šećernih niti. Tortica je to koja odiše vedrinom dok hlapljivo upijamo zrake sunca. A ona nježna modrina na delikatnoj bijeloj glazuri!? To je ono malo mora što nježno oplahuje tanjur onako kako valovi oplahuju otok.
Svoje recepte i savjete rado dijelim na društvenim mrežama. Onih koji me ‘prate’ svakim danom je više. Pastery chef, moja slatka priča, tu je i zbog njih. Netko reče, inženjerka od kolača. Zašto ne; inženjerka od kolača, majka dvoje predivne djece, slastičarka koja vas kani odvesti u svijet kreativan, maštovit, slastan i drag poput zalogaja na nepcu što vraća i lansira u dane čiste sreće.
A elektrotehnika!? Ako ćemo pravo i logično je da se dogodila i to kao uvertira. Traži, naime, dobar kolač i ‘malo’ te inženjerske preciznosti!
Školovala sam se za slastičarku, pa nakon toga i za majstora slastičara. Znanje sam usavršavala učeći od poznatih hrvatskih, baš kao i svjetskih kuhara i slastičara. Upijala sam svaki savjet poput spužve, educirala se, baš kao što se educiram i dalje, jer u ovom poslu se na mjestu stajati ne može i ne smije. Stoga danas, kao profesionalna slastičarka i chef slastičar, educiram i druge; predavačica sam na više učilišta, održavam razne radionice iz slastičarstva, konzultantica sam za slastice, te pokretač prve on line live radionice iz slastičarstva u Hrvatskoj, a i šire.
Na On line radionicu sam posebno ponosan, na te dana kada se okupimo ispred kamera svatko u svom gradu, državi, zemlji, pa učimo tehnike i recepture, i dijelimo male tajne dobrog slastičarstva.
Moja slastičarska filozofija zapravo je jednostavna. Za izradu svojih deserata rado koristim sezonske i lokalne namirnice, no najviše ipak volim spajati i spojiti moderne i tradicionalne slastice.
Dekonstrukcija! Dekonstrukcija je moj slatki izazov. Dekonstrukcija hrvatskih tradicionalnih kolača poput Imotskog rafiola, međimurske gibanice, savijače, kremšnite, čupavca….
Volim dizajnirati slastice sa pričom, karakteristične za određeno područje. Može li, primjerice, desert reprezentirat čitav jedan otok!? Mislim da može, poput moje slastice napravljene taman tako da asocira na otok Pag. Prozračni parfe od paške skute na podlozi od badema. Cvijet soli koji donosi dašak paške bure.
Moje ime je Suzana i slastičarstvo je moj život! Uf, znam da ovom rečenicom riskiram jako, jer sigurno nije prvi put da čitate i čujete kako je slastičarstvo, ili kuhanje nečiji život. Na sreću, mogu ja i drugačije :)…. Moje ima je Suzana i nakon završenog studija elektrotehnike odlučila sam slijediti i živjeti svoj san – biti slastičarka! Priznat će te, sada to zvuči intrigantnije, zar ne. Malo je onih koji su nakon završenog fakulteta elektrotehnike odlučile završiti i školovanje za slastičarku uvjereni da se isplati i da vrijedi u životu raditi samo ono što se istinski voli. Hm, možda sam i jedina takva!? Ali, kad je nešto san, slijedi ga!
Pastry chef je tvrtka koja se bavi svim djelatnostima vezenim uz slastičarstvo… I ona je zapravo moja slatka priča.
Nije ni moglo biti drugačije kad sam svoj prvi kolač ispekla sa šest godina. Ni slova nisam znala, sestra je čitala recept, a ja sam kolač zamijesila i ispekla.
Zaboravili smo dodati prašak za pecivo, biskvit je bio tvrd poput pogače, ali je zato ljubav za slastičarstvom bujala i nabujala poput dobrog tijesta. Nizale su se petice u školi, ali i kolači u kuhinji. Diploma elektrotehnike nije promijenila baš ništa, jer se snove može ostvariti samo uz puno truda i još malo više ljubavi.
Školovala sam se za slastičarku, pa nakon toga i za majstora slastičara. Znanje sam usavršavala učeći od poznatih hrvatskih, baš kao i svjetskih kuhara i slastičara. Upijala sam svaki savjet poput spužve, educirala se, baš kao što se educiram i dalje, jer u ovom poslu se na mjestu stajati ne može i ne smije. Stoga danas, kao profesionalna slastičarka i chef slastičar, educiram i druge; predavačica sam na više učilišta, održavam razne radionice iz slastičarstva, konzultantica sam za slastice, te pokretač prve on line live radionice iz slastičarstva u Hrvatskoj, a i šire.
Na On line radionicu sam posebno ponosan, na te dana kada se okupimo ispred kamera svatko u svom gradu, državi, zemlji, pa učimo tehnike i recepture, i dijelimo male tajne dobrog slastičarstva.
Moja slastičarska filozofija zapravo je jednostavna. Za izradu svojih deserata rado koristim sezonske i lokalne namirnice, no najviše ipak volim spajati i spojiti moderne i tradicionalne slastice.
Dekonstrukcija! Dekonstrukcija je moj slatki izazov. Dekonstrukcija hrvatskih tradicionalnih kolača poput Imotskog rafiola, međimurske gibanice, savijače, kremšnite, čupavca….
Volim dizajnirati slastice sa pričom, karakteristične za određeno područje. Može li, primjerice, desert reprezentirat čitav jedan otok!? Mislim da može, poput moje slastice napravljene taman tako da asocira na otok Pag. Prozračni parfe od paške skute na podlozi od badema. Cvijet soli koji donosi dašak paške bure.
Mousse od limuna aromatiziran medom od kadulje i na vrhu ušećereni list kadulje. A kao kruna slastice prava, istinska kruna; paška čipka koju vezem sama od šećernih niti. Tortica je to koja odiše vedrinom dok hlapljivo upijamo zrake sunca. A ona nježna modrina na delikatnoj bijeloj glazuri!? To je ono malo mora što nježno oplahuje tanjur onako kako valovi oplahuju otok.
Svoje recepte i savjete rado dijelim na društvenim mrežama. Onih koji me ‘prate’ svakim danom je više. Pastery chef, moja slatka priča, tu je i zbog njih. Netko reče, inženjerka od kolača. Zašto ne; inženjerka od kolača, majka dvoje predivne djece, slastičarka koja vas kani odvesti u svijet kreativan, maštovit, slastan i drag poput zalogaja na nepcu što vraća i lansira u dane čiste sreće.
A elektrotehnika!? Ako ćemo pravo i logično je da se dogodila i to kao uvertira. Traži, naime, dobar kolač i ‘malo’ te inženjerske preciznosti!